>
 Amanita caesarea. Blagva. Omiljeno jelo rimskih careva, stoga nazvana carskom. Prvorazredna jestiva gljiva., dostojna carske trpeze. Bio je gljivar, iz hobija. I zato ju je prozvao carskom Amanitom. Riđokosa, bujnih grudiju, zavodljivoga osmijeha, velikih zelenih očiju i dugih crnih trepavica, ona zbilja bijaše dostojna careva. Put joj je bila savršena i mliječno blijeda, bez tipičnih pjega crvenokosih žena. On se osjećao poput cara kad ga je ljubila, a ljubila je strastno, bez ostatka. Dok bi vodili ljubav, za nju bi nestao čitav svijet. Orkan bi mogao odnijeti krov kuće, potres bi mogao zatresti tlo pod nogama, no zanos strasti koji bi joj preobrazio lice ne bi nestao. Upravo to je pomislio dok ju je gledao kako se prelijepa, veličanstvena i snažna propinje na njemu poput nesputane elementarne sile. Kad bi je jako uzbudio, uvijek je birala tu poziciju u kojoj je ona dominirala. A on je uživao, o kako je uživao u tom njezinom potpunom predavanju strasti. Nije nikada zatvarala oči. Samo bi joj šarenice zaplamsale poput zelenog plamena dok bi se protezala nad njim i šibala ga pramenovima žarkocrvene kose. Znao je da ga želi, uvijek. Nju nikada nije boljela glava, nikada se nije izgovarala 'onim danima' ... Ona je uvijek bila raspoložena za ljubav. Njihove je susrete uvijek pretvarala u svečanost. Stan bi joj blistao od mirisnih svijeća, odjekivao od strastvene milonge. Uvijek bi služila rafinirano odabrana vina i najbolju divljač, bijelu ribu, kavijar ili školjke. Spravljala je zanosne poslastice. Kod nje se pilo iz kristalnih čaša i jelo s porculanskih tanjura, stolnjaci su bili od teškoga damasta a pribor za jelo od blistavog srebra. Otvorila bi mu vrata, odjevena u svileni ogrtač. Znao je da ispod ogrtača ne nosi ništa, osim nekoliko kapljica chanela, pa je bio spreman i prije no što bi ona do kraja okrenula ključ u bravi. Najradije bi je obljubio tu, na mramornim pločicama velikog predsoblja čiji su zidovi bili prekriveni ogledalima. No, rijetko bi mu to dozvolila. Više je voljela dugu igru zavođenja, ovlašnih dodira i pogleda dok bi mu prinosila čašu i servirala najbolje zalogaje. U trenutku kad bi se razdvojili, nakon intenzivnog vođenja ljubavi, ona bi načas zamrla na crvenim plahtama velikog kreveta. Isprva se znao i uplašiti. Činilo bi mu se kako će je valovi strasti odvesti preko ruba, kako se neće uspjeti spustiti u stvarnost. No, tada bi se prenula, nasmijala. Otišla bi u kupaonicu i samo nakon nekoliko trenutaka vratila bi se blistajući u večernjoj haljini, savršeno našminkana. Raskošan bi slap crvene kose podigla, a s ušiju bi joj se njihale smaragdne naušnice. Poslužila bi voće, fine sireve i stari zlaćani konjak. Razgovori koje su vodili bili su uzbudljivi poput ljubavne igre. Čitala je mnogo, poznavala slikarstvo, voljela operu. Često je bio očaran njezinom duhovitošću i zadivljen njezinom pronicljivošću. Znala je i savršeno slušati. Zanimale su je sve teme koje bi on potaknuo. A kad bi došao ponovo, ustanovio bi da se ona o temi o kojoj je govorio posljednji puta potrudila naučiti što više. Pa tako i o gljivama. Jednom joj je donio pregršt savršenih blagvi, divnih primjeraka amanite caesaree koje je ubrao dan ranije. A ona ih je odmah savršeno pripremila i ispripovjedila mu je što je sve naučila o toj vrsti. Bila je savršena ljubavnica. I sve se činilo savršenim. No, ona nikada nije pristala izići s njime u javnost. Nudio joj je najbolje restorane, nabavio karte za kazališne premijere, očekivao da će ona s njime pristati dočekati novu godinu. Želio je njoj ugoditi, no bio je svjestan i vlastitoga poriva da je pokaže. Bila je prekrasna i petnaestak godina mlađa od njega. Iako se pomalo stidio toga svog motiva, znao je koliko bi uživao u zavidnim pogledima svojih prijatelja. No, ona bi ga uvijek odbila. Ne trebaju nam drugi ... rekla bi. Ja želim samo tebe. I hoću da si samo moj ... Isprva mu je to laskalo. No, negdje, na dnu želudca zatitrao je osjećaj tjeskobe. Oči su joj zlokobno zeleno zasjale dok je izgovarala to – samo moj. Postao je oprezan. I nije pred njom više pominjao druge žene, pa čak ni površne poznanice ni kolegice s posla. Primjetio je taj zeleni bljesak i kad bi pohvalio ljepotu neke filmske glumice ili slikarskog modela. Pa se i toga počeo čuvati. I dalje mu je laskalo to što je ljubomorna. Jer bila je toliko mlađa od njega, tako raskošno lijepa, tako inteligentna i zanimljiva. I bila je ljubomorna, na njega! Znao je biti šarmantan i žene su ga voljele, no bio je svjestan da stari. Bio je svjestan da mu uskoro mogućnosti više neće biti dorasle željama. No, s njom se osjećao mladim, u punoj snazi. Ona je bila poput čarobnice. Njezina bi ga strast uvijek uspjevala ponijeti u vrhunce. S njom je uvijek bio tako moćan. A onda se zapitao, nije li ta moć njezina, a ne njegova? I ta ga je pomisao počela progoniti. Do tada, nikada nije bio vjeran u svojim vezama. Čak i kad je bio zaljubljen, nikada nije propuštao prilike koje bi mu se pružile. Nije želio potpuno se predati jednoj ženi, nikada ranije. No s njom, u te tri godine koliko su bili zajedno, nije više morao ni glumiti kako ne zapaža nikoga osim Nje. Kad je to osvijestio, shvatio je da mora provjeriti. Ima li još moći i s drugim ženama, a ne samo s Njom. Učinit će to samo jednom, da se uvjeri ... I ... uvjerio se. Na trodnevnom gljivarenju na koje ona, kao i obično, nije htjela ići s njim. Nabrao je pregršt blagvi, posljednjega dana. A posljednje je noći odspavao s jednom gošćom koju je sreo u baru hotela u kojem je odsjeo. Bio je to mlaki seks, u kojem nije naročito uživao, no uvjerio se da nije nemoćan ... s drugom. Znao je da sada može biti samo Njezin. S buketom orhideja i bocom finog vina stajao je pred njezinim vratima. Blagve je složio na sloj mahovine u lijepu pletenu košaricu. Otvorila mu je u smaragdnozelenom ogrtaču, crvene kose rasute u tisuću kovrča. Vodili su ljubav kao nikad do tada. U trenutku kad se ona popela do vrhunca i kad se nadnijela nad njega da ga poljubi, ugledao je onaj zeleni odsjaj u njezinim očima. I gotovo se uplašio, načas. No tada je strast i njega savladala. Ispraznio je tanjur. Divno si priredila ove amanite, Amanita ... rekao je. To je neki novi recept? Da ... odgovorila je, a zeleni joj je plamen opet zatitrao u očima. Znam da voliš carske amanite ... no ti si sladokusac koji voli i promjene, zar ne? Načas ga je opet obuzela tjeskoba, no lošu je misao odbacio istoga trena. Gljuve je pojeo u slast. I spremao se osladiti Amanitom, no ona je kao i obično odlagala sladostračće. Popijmo prvo čašu vina ... rekla je. Sljedećih pola sata sjedili su jedno do drugoga, dodirujući se. Ona nije skidala pogled s njegova lica. I neprestano mu je dolijevala vino u čašu. Pij, jedini moj ... šaptala mu je, dok je jezikom pratila obris njegove ušne školjke. Gutljaj vina klizio mu je niz grlo, kad je odjednom osjetio kako ga obliva ledeni znoj. Omagalica, ushićenje ... a potom je počeo propadati u tamu. Dok mu je pred očima blistao njezin zeleni pogled, zadnjim trzajima svijesti, shvatio je. Amanita je u amanite cezareae dodala i ... amanitu muscariu. ...  Amanita muscaria. Otrovna gljiva bijelog i tvrdog mesa, bez izrazitog mirisa i okusa. Amanita je dosta nepredvidivog djelovanja. Zavisi o mjestu gdje je rasla i količini koja je unesena u tijelo po težini čovjeka, a efekti mogu biti raznovrsni, od mučnine, znojenja i slinjenja, audio i vizualnih promjena, promjena raspoloženja, ushićenja, opuštanje do potpunog gubitka poimanja ovog svijeta. (...) Kod većeg «trovanja» uzrokuje delirijum, praćen nemirnošću i izgubljenim osjećajem, halucinacije, prate ih periodi depresije centralnog nervnog sistema. U neki slučajevima može dovesti do kome. Prvi znaci trovanja javljaju se nakon 30-90 min. |
| < | travanj, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | |
| 7 | 8 | 9 | 10 | 11 | 12 | 13 |
| 14 | 15 | 16 | 17 | 18 | 19 | 20 |
| 21 | 22 | 23 | 24 | 25 | 26 | 27 |
| 28 | 29 | 30 | ||||
